Neumjerenost u hrani često nije glavni uzrok za pretilost.
Poenta je u tome da i relativno nizak unos hrane (kalorija) može biti dovoljan da se stvori kalorijski višak i da redovno nakupljate potkožno masno tkivo.

Poenta je u tome da li unosimo više energije nego što trošimo bez obzira da li je to u brojkama 1000 ili 3000 kalorija.

Usporen bazalni metabolizam je krivac nakupljanja sala s relativno malom količinom hrane (kalorija koja opet znači suficit.

Za usporen metabolizam sami nosimo odgovornost iako mnogi to vole koristiti kao alibi, izgovor ili kao da je to magija bačena od rođenja i to je tako.

“Imam usporen metabolizam i to je tako genetski”.

Puno ili malo kalorija je relativno, poenta je da li je to pojedincu optimalan unos kalorija ili je suficit kalorija. (Nekome je 1000 kalorija suficit dok je nekome 3000 kalorija optimalan unos a čak može biti i deficit).

Nije cilj raditi više aktivnosti da biste eventualni višak energije koju ste unijeli i potrošili jer uzalud raditi aktivnosti

ako je mašinerija koja troši a to je mišićna masa, neaktivna. Bazalni metabolizam povećava se kroz težinski trening, kroz povećanje mišićne mase ali ne nužno mišične mase 

jer moguće je bez promjene u mišićnoj masi stvoriti okolnosti da mišići troše više, ako radite osnovne vježbe koje sinergiraju više mišića, progresivno povećavate opterećenja i time

se mišići više aktiviraju, više troše iako njihov volumen nije veći ali oni su jači, tvrđi, gušći i aktivniji.

S godinama čovjek gubi mišićnu masu koju nosi na sebi nakon završenog puberteta, to objašnjava ono kad čujete da je metabolizam sve sporiji sa godinama.
Upravo se zbog toga debljamo iz godine u godinu dok je kalorijski unos isti i nismo promijenili navike ali odjednom tijelo više ne radi za nas, izgledamo lošije, debljamo se u središnjem dijelu tijela a mišićna masa pada, iako su kilogrami možda ostali isti.
To je i odgovor zašto nam je mišićna masa potrebna, također, potrebna je i svim ženama koje uporno govore da ne žele mišiće. Svi trebamo mišiće iako možda u datom trenutku pojedinac toga nije svjestan. Kao što je tijelu potrebna hrana tako mu je potrebna i tjelovježba.
Evolucijski smo predviđeni za fizički rad i aktivnosti a da živimo sjedilačkim životom i da uređaji i roboti rade umjesto nas.
U suprotnom, tijelo se deformira, postaje čudno, poprima nekakvu vreću na mjestu gdje trebamo vidjeti svoje trbušne mišiće, na donjem dijelu leđa na zadnjici i sl.
Ta vreća se zove veliki višak potkožnog masnog tkiva.
Volimo se oslanjati na slučajnost i sudbinu no u ovom slučaju velikim dijelom nije tako, pogotovo kad je riječ o zdravlju, izgledu, salu, mišićima.

I ovdje sami diktiramo svoju sudbinu kao i kod ostalih životnih sfera. Tijelo se prilagođava uvjetima kojima je izloženo a ti uvjeti su aktivnosti ili neaktivnosti, prehrambene navike,

stres te kako se nosimo sa stresom, san i općenito način na koji živimo i razmišljamo, da li smo lovci ili lovine..
“Reci mi što jedeš i reći ću ti kako izgledaš” 

Autor:   Tomislav Gustin