• +385 99 839 4713
  • info@tomislavgustin.com

logo-centerlogo-centerlogo-center

  • NASLOVNA
  • O TOMISLAVU
    • BIOGRAFIJA
    • MOJA GALERIJA
  • USLUGE
    • ONLINE TRENING
    • PRIVATNI TRENINZI
  • FITNESS RECEPTI
  • GALERIJA
    • TRANSFORMACIJE
    • VIDEO
  • FAQ
    • PITANJA I ODGOVORI
    • O PREHRANI
    • O TRENINGU
  • KONTAKT

FACEBOOK

Facebook

INSTAGRAM

tomislavgustinfitness

Tomislav Gustin
Moja perspektiva života, novca i pravih vrijednos Moja perspektiva života, novca i pravih vrijednosti.Osjetljiva je tema iako svaki dan to spomenemo makar dok plaćamo račun za struju. Ne treba bježati od toga, novac je dio života ali ne smije postati život. Sjećam se kad sam tek počeo raditi u kuhinji, plaća mi je bila 4500 kn, već tad sam si dosta troškova plaćao sam i jedini sam tad priveđivao doma iako sam bio najmlađi, imao sam 18 godina, završio trogodišnju srednju školu. Kaže tata jednom, Tomi voli novac. Teške su to riječi upućene jednom mladiću koji je tek počeo raditi i ispred koga su svi izazovi buduće samostalne osobe od strane osobe koja je umirovljena sa manje od 30 godina. Onako u startu da te lijepo zbuni.. Zamislimo da imamo novca koliko nam je potrebno, ta cifra kojoj stalni težimo i nikako je dostići. Što bi tad radili? Kome bi donirali? Koga bi podizali? Na kojem semaforu mi se okrenuli polukružno i ne bi otišli na taj posao ili gdje smo se već uputili? S čime bi se tad bavili kad oko novca ne bi trebali brinuti, išli u prirodu? Postali bolji ljudi odjednom i bili zadovoljniji? Da li se razina naše sreće i zadovoljstva doslovno mjeri na grafu. Danas kad nazovem brata on priča o novcu a ja se u sebi smijem, sjetim se sebe prije 10 godina a ja pričam o Sljemenu ponedjeljkom u 9 sati ujutro, o druženju s djetetom radnim danom u 8 sati ujutro. To je za mene novac, to je za mene uspjeh, baviti se životom i pravim vrijednostima. I onda čujem dobro je kad možeš. A što to znači kad možeš? To biram, i svaki dan iznova, ne biram sigurnost, biram ono što želim i svaki dan mi je rizik. Nemojmo se zavaravati da ćemo postati bolji kako nam taj graf raste, i da je to dobro raspoloženje koje ovisi o tom grafu za vijeka. Zamislimo da imamo novca koliko nam je potrebno, ta cifra kojoj stalni težimo i nikako je dostići, što bi tad radili drugačije? Upravo to što bi radili tad trebamo raditi i sad, neovisno o tome koliko novca imamo. Za ništa ne bi mijenjao svaki taj sat proveden u kuhinjama, restoranima, pizzerijama, teretanama, pisajući mailove, jer upravo s time svaka ta kuna ima svoj potpis i svoju priču, svoje iskustvo, lekciju. (Nastavak u komentaru 👇)
Živjeti svoj san.. Osnovna škola i najbolje vrij Živjeti svoj san.. Osnovna škola i najbolje vrijeme u životu je prošlo i došlo je vrijeme za odabir zvanja. Nisam znao koji posao želim raditi u budućnosti. Bilo je to jako rano za mene a bio sam običan klinac. Po završetku srednje škole zapošljavam se u struci, radim kao kuhar u jednom hotelu. Kuhao sam dosta dobro, iako se moj šef s tim ne bi složio. Sudjelovao sam na prestižnim natjecanjima i uvijek bi završio sa dobrim plasmanom no za njega sam uvijek bio nesposoban. Bilo je to do te mjere da čovjek stvarno pomisli da ničemu ne služi. Dugo sam bio vezan za radno mjesto jer sam bio pod stipendijskim ugovorom. Novce za raskinuti ugovor nisam imao, a dobro su došli tijekom školovanja. Nakon gubitka majke odrastao sam sa samohranim ocem invalidom i dva brata. Tad sam morao prihvatiti život onakav kakav jest i misliti o stvarima za koje prosječan petnaestogodišnjak inače ne misli. Sam zarđivati svoj đeparac i brinuti o sebi. Bio je to period prijevremenog odrastanja. Tijekom niza godina treniranja u teretani shvatio sam da jednog dana želim postati fitnes trener. Svi su me već etiketirali kao kuhara, ali ja se nisam mogao pomiriti da je to posao koji ću raditi ostatak svog života. Nema u tom poslu niša loše, no jednostavno nisam rođen da bi bio zatvoren unutar četiri zida. U kuhinji se radilo od jutra do sutra,bez odmora i pauze. Često puta kod dvokratnog rada bi izašao iz kuće ujutro u 6 a vratio se navečer oko ponoći. Između dvije smjene autobusom bi putovao 10 km u najbližu teretanu nedaleko od Dubrovnika a sa treninga bi išao nazad na posao. Po završetku radnog dana bi spremao obroke za idući dan i tako ispočetka, dan za danom. Nisam imao život, nisam imao slobodno vrijeme ali trening sam morao odraditi iako iscrpljen, nenaspavan i nezadovoljan. Trening je bio nešto što me ispunjavalo. Sanjao sam dan kada će svemu tome doći kraj. Sam bi sebi govorio, "pusti sve ako nisi sretan" ali nisam imao snage, nisam se mogao oduprijeti jer uvijek sam slušao što će drugi reći na to, što će reći moj otac ako napustim posao. Došao je i tome kraj. Poanta nije u tome da izbjegavate posao kuhara već da radite ono što vas čini sretnim. (Nastavak u komentaru👇)
Transformacija online klijenta 🙂 "Prethodna su Transformacija online klijenta 🙂 "Prethodna suradnja završila je u prosincu proše godine. Od onda sam se bacio u lagani deficit, treninzi su ostali jaki i puno vise se krecem. Trenutno sam na 74-75 kg ovisno o danu. (To je najmanje sto sam imao u zadnjih 5-6 godina). Ako pogledam unazad godinu dana napredak je ogroman, a to je velikim dijelom tvoja zasluga i za to ti hvala. Slike trenutne forme su u prilogu."
Danas 53,6 kg ✔ 3 cm manje u struku u odnosu na Danas 53,6 kg ✔ 3 cm manje u struku u odnosu na zadnje mjerenje koje je bilo prije 2 mjeseca Prije 1 mjesec 56,3 kg Prije 2 mjeseca 54,9 kg Korak natrag, dva koraka naprijed, baš kao što je to u životu. Vjerujte očima, a ne brojkama 🙂 Zainteresirani za vođenje do transformacije mogu se javiti u DM ❗
Na prvoj slici sam imao možda godinu i pol. Ne sj Na prvoj slici sam imao možda godinu i pol. Ne sjećam se tog perioda ali iz priča svojih roditelja znam kako sam živio u to vrijeme. Nisam imao ciljeve i još je rano da se razvije onaj vizionarski dio života. Jeo sam, obavljao nuždu, spavao, igrao se nisam dao mira mami i tati i tako u krug. Moji roditelji su se tad osjećali vjerovatno slično kao ja danas. Na drugoj slici imam 15 godina, počinjem s treniranjem u teretani i to mi je bio jedini cilj i jedino zadovoljstvo,i dalje nisam imao planove, nisam razmišljao o budućnosti niti sam se vidio negdje. U tom periodu sam ostalo bez majke, živim s braćom i bolesnim ocem. Školujem se za kuhara, nisam imao viziju niti sam se usudio razmišljati što mi je cilj i gdje se vidim u budućnosti. Jednostavno je išao dan za dan po školskom programu i na jedan naćin sustav se bavio sa mnom. Na trećoj fotki je moje najbolje izdanje dok sam bio posvećen bodybuildingu i potpunosti. Puno je tu uloženog vremena, truda, novca, učenja, čitanja, treninga, težih trenutaka i tad mi je to bio cilj. Ne mogu ni zamisliti količinu novca koju sam od druge fotke ostavio u sve ovo do te treće fotke. A nekima je teško kupiti si piletinu ili kvalitetnu junetinu a nije teško kupiti cigarete, auto ide na servis redovito ali sebe ne servirisamo redovito. Pa kad mi se netko cjenka i raspravlja oko mojih cijena, to se ne može objasniti pa ni ne pokušavam. Uostalom, nije ni cilj imati ovakvu formu, barem meni danas nije, niti je cilj ulagati toliko koliko sam ulagao, to je bilo i prošlo, da li će biti opet, možda da, možda ne, prema ovome kako danas razmišljam – ne.  (Nastavak u komentaru👇)
Prvi dan proljeća (2. dio). Instagram post 178785 Prvi dan proljeća (2. dio). Instagram post 17878593506147204
Prvi dan proljeća (1. dio). Instagram post 178779 Prvi dan proljeća (1. dio). Instagram post 17877963866196728
Jutarnja vožnja biciklom 🙂. Instagram post 178 Jutarnja vožnja biciklom 🙂. Instagram post 17877196955217335
Load More... Follow on Instagram

YOUTUBE CHANNEL

YouTube subscribe button by Skipser

Prijava za novosti

© 2019 Tomislav Gustin | It's a Way Of Life. All Rights Reserved.